Snežana Milković je unuka patrijarhovoh brata Dušana. Ona je penzionisani psiholog i kaže da je imala privilegiju da se ceo život druži sa njim. Unuka ga se seća ko deku koji je u posetu dolazio sa bombonom ili dunjom.
-On je uvek bio deda i ostao deda. Nikada sa nama nije pričao o crkvenim stvarima, niti o svojim ordenima, nagradama,svojim dobrim delima, problemima na Kosmetu…Desilo bi se ponekad da u crkvi čujemo nešto, da je imao neke neprijatnosti, ali nismo smeli ni da ga pitamo jer on o tome ne želi da priča kaže naša sagovornica Snežana.
Snežana je odrasla u porodici baka Agice koja je 1942. godine usvojila njenu majku.
- Celog života sam se družila sa njim i to je moja privilegija, nikakva zasluga. Dok je bio episkop paško-prizrenski, posećivao nas je kad god bi dolazio u Beograd. Kada je postao patrijarh, baka Agica je bila veoma tužna jer je mislila da će on manje dolaziti zbog velikog broja obaveza, međutima, ispostavilo se drugačije[...].
Unuka Snežana kaže da je najviše volela Božić jer je tada deda Pavle dolazio i ostajao duže se njima. Dolazio je posle službe i ostajao do kasnog popodneva. Govori jos i o tome da su tada mogli da ga pitaju sve što ih zanima i navodi da je imao veliko strpljenje za mališane.
-Omiljeni roman mu je bio “Jadnici” Viktora Igoa. Svi razgovori sa njim su u stvari bile pouke kroz priču, nikoga direktno nije kritikovao niti poučavao, sve je bilo kroz neku anegdotu, smeh, lepo raspoloženje.
Kada se razboleo, Snežana je često posećivala svoh dedu. Na VMA je redovno dolazila od kada je primljen u bolnicu pre čak dve godine sve dok posete nisu bile zabranjene zbog novog gripa.
-Uvek bi me dočekao sa “Bog te blagoslovio”, bilo mu je drago što dolazim,a i meni je to mnogo značilo. Govorio je da bolestan čovek ne može biti srećan, ali može biti smiren. I kada više nije mogao da stane na noge, za njih je govorio “Ja sam svoje noge potrošio”.
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Patrijarh-Pavle-moj-deda.sr.html